prićam ti priću

evo ajde ja ću da počnem novu priču:

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!

On je rekao: Bok Ana,kako si?....

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete ...

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji su došli u potrazi za hranom....

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak..

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ......

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu...

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati...

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati a ja se osjtetim počašćeno te se zahvalim svome narodu........

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati a ja se osjtetim počašćeno te se zahvalim svome narodu....Većer je polako završavala ,nakon svećane većere ,Charls me primi za ruku te smo polako odšetali iz dvorane.Ulazim u preljepu sobu, baršunaste zavjese izvezene zlatnim nitima , najskupje pokućstvo stoji na velikim tepisima.
-Ovo je moja soba ,prepuštam je tebi.
Okrenuo se da izađe ali sam mu se obratila
-Zašto ste me nazvali kraljicom kada ja to nisam?
-Nikada nisam vidi ljepšu ljepotu od vaše ,pa vas zato sada prosim
Stajala sam iznenađeno nisam se mogla pomaknuti ,moje usne se miću ali iz njih ne izlazi nikakav zvuk.
Svo se pokućsvo mrda ,postaje tamnije u posljednjem ćasu vidjeh njegove plave malenkolićne oći,tamno je kao u grobu .Padam moja svijest nestaje.
Probudih se na velikom krevetu ,plave oći gledaju u mene ,strka doktora.Charls ih šalje iz sobe...

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati a ja se osjtetim počašćeno te se zahvalim svome narodu....Većer je polako završavala ,nakon svećane većere ,Charls me primi za ruku te smo polako odšetali iz dvorane.Ulazim u preljepu sobu, baršunaste zavjese izvezene zlatnim nitima , najskupje pokućstvo stoji na velikim tepisima.
-Ovo je moja soba ,prepuštam je tebi.
Okrenuo se da izađe ali sam mu se obratila
-Zašto ste me nazvali kraljicom kada ja to nisam?
-Nikada nisam vidi ljepšu ljepotu od vaše ,pa vas zato sada prosim
Stajala sam iznenađeno nisam se mogla pomaknuti ,moje usne se miću ali iz njih ne izlazi nikakav zvuk.
Svo se pokućsvo mrda ,postaje tamnije u posljednjem ćasu vidjeh njegove plave malenkolićne oći,tamno je kao u grobu .Padam moja svijest nestaje.
Probudih se na velikom krevetu ,plave oći gledaju u mene ,strka doktora.Charls ih šalje iz sobe i pita me: Jesi li dobro?

ja odgovorim: Jesam kad vidim vaše oči....

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati a ja se osjtetim počašćeno te se zahvalim svome narodu....Većer je polako završavala ,nakon svećane većere ,Charls me primi za ruku te smo polako odšetali iz dvorane.Ulazim u preljepu sobu, baršunaste zavjese izvezene zlatnim nitima , najskupje pokućstvo stoji na velikim tepisima.
-Ovo je moja soba ,prepuštam je tebi.
Okrenuo se da izađe ali sam mu se obratila
-Zašto ste me nazvali kraljicom kada ja to nisam?
-Nikada nisam vidi ljepšu ljepotu od vaše ,pa vas zato sada prosim
Stajala sam iznenađeno nisam se mogla pomaknuti ,moje usne se miću ali iz njih ne izlazi nikakav zvuk.
Svo se pokućsvo mrda ,postaje tamnije u posljednjem ćasu vidjeh njegove plave malenkolićne oći,tamno je kao u grobu .Padam moja svijest nestaje.
Probudih se na velikom krevetu ,plave oći gledaju u mene ,strka doktora.Charls ih šalje iz sobe i pita me: Jesi li dobro?

ja odgovorim: Jesam kad vidim vaše oči..
Njegove oči koje su prije bile plahe i uplašene ,sada su dobile neki žar,uvidjeh da me iznimno voli
Podigao se sa kreveta ,zakoraćio te sjeo na obljižnji kauć.
potrćala sam prema njemu ,ruke su mu gorile ,lice mu je crveno ,iz oćiju mu nestaje sjaj ,doktora , doktora!!!

Jednog lijepog sunčanog dana sjedila sam na plaži. I dok sam tako sjedila prošao je netko to je bio Viktor koji mi se duže vrijeme sviđa. Rekla sam: Bok Viktore!On je rekao: Bok Ana,kako si?....
Sjeo je pored mene te smo duže vrijeme razgovarali.Otišao je kada je već sunce zalazilo.Ostala sam sjediti ne pješćanoj plazi te promatrala zvijezdama prošarano nebo.Odjednom iz tmine primjetih sjaj svjetala.Polako se krecu po mirnoj površini vode.Skrivam se iza jedne palme.Sada shvaćam to je brod...
LJudi koraćaju iz tmine,skrila sam se tako da me ne primjete bili su to gusari koji nisu došli u potrazi za hranom.Osjećam nećiju ruku na svom ramenu.Okrenula sam se ,iza mene je stajao stariji gusar.Lice mu je obraslo kuštravom bradom.Vićem iz svog glasa ali nitko ne primjećuje da me odvode duboko u mrak.Odveli su me na brod.To je bio brod prepun slatkiša i čokolada.Svi su bili debeli gusari i stalno su jeli čokolade.Pristali smo u luku na ...kraći odmor,razmišljala sam kako da pobjegnem.Pristali smo ćini mi se u Pariz,ili je to bila samo moja mašta.Ugledala sam plećatog mladića,mislim da mu je bilo oko 15 godina.Stajao je naslonjen na palmu,te promatrao svijet oko sebe dubokim ,plavim ,malenkonićnim oćima.Zaustavile su se na mojem licu.Pošto su me gusari pustili da odmorim noge ,jer nisu bili uvjereni da ću pobjeći,prišla sam mu.-Mladiću molim vas oslobodite me ovih strašnih gusara.Njegove malenkolićne oći su zasjale.-Naravno madam.Stanit tu i trenutak prićekajte.
Ćekala sam otprilike ćetvrt sata,kad ispred mene stane fratar.Mogla sam razaznati njegovu crnu kosu i njegove plave oći.-Pratite me ,kao da smo u šetnji.-Dobro odgovorila sam .
Hodali smo do male ulice gdje nas je ćekala koćija.Bila sam u ćudu obakle njemu koćija.
Sjeli smo u koćiju ,te krenuli.
-Gospodine hoćete li mi reći svoje poštovano ime?
-Ja sam Charls 2.francuski princ.
Ostala sam zapanjena.
-Vaše visoćanstvo meni je neizmjerno drago što sam vas upoznala.
-Meni bi trebalo biti drago jer nikad nisam upoznao ovako lijepu gospođicu.A molio bi vaše cjenjeno ime?
-Zovem se Ana Vojkffy.
Samo je zašutio i gledao kroz prozor,ja sam njega promatrala .
Njegova lijepa kuštrava crna kosa poćivala je na lijepoj glavi.Plave malenkolićne oći su promatrale tminu.Visoko ćelo odavalo je njegovo podrijetlo.Za pola sata smo došli u raskošan dvorac.Uveo me je u preljepu sobu.-Gospođice izvolite se obući za svećani bal.
Otvori je ormar na kojem su stajale predivne haljine.-ova je za vas.Odgovorio mi je .
Gledala sam zlatnu haljinu prošivenu draguljima i ćipkom.Obukla sam se ,osjećala sam se kao kraljica.Na glavu mi je stavio dijademu oblika krune.Poveo me je u dvoranu ,vrata se otvaraju,osjećam kucanje njegovog srca ,njegove vrele ruke odavale su uzbuđenje...
Na stolovima srebrno posuđe ,lijepe žene u haljinama izvezenim biserima,glazba zastaje svi pogledi zastaju na nama.
Charls me vodi do prestolja,u vvisokim stolicima sjede kralj i kraljica,pored njih stoje još dvije stolice.
Spuštam se na stolac,Charls sjeda pored mene.Svi su upitni pogledi okrenuti prema meni.
-Smiri se ,nedaj da prepoznaju tvoj strah.Šapnuo mi je.
Charls ustaje okreće se prema plemstvu i kaže ovo je moja žena vaša kraljica....
Njegov zvonki glas odjeknuo je dvoranom.Kao da je netko polio ljude hladnom vodom.Stajala sam zaćuđeno.Svi mi se stadu klanjati a ja se osjtetim počašćeno te se zahvalim svome narodu....Većer je polako završavala ,nakon svećane većere ,Charls me primi za ruku te smo polako odšetali iz dvorane.Ulazim u preljepu sobu, baršunaste zavjese izvezene zlatnim nitima , najskupje pokućstvo stoji na velikim tepisima.
-Ovo je moja soba ,prepuštam je tebi.
Okrenuo se da izađe ali sam mu se obratila
-Zašto ste me nazvali kraljicom kada ja to nisam?
-Nikada nisam vidi ljepšu ljepotu od vaše ,pa vas zato sada prosim
Stajala sam iznenađeno nisam se mogla pomaknuti ,moje usne se miću ali iz njih ne izlazi nikakav zvuk.
Svo se pokućsvo mrda ,postaje tamnije u posljednjem ćasu vidjeh njegove plave malenkolićne oći,tamno je kao u grobu .Padam moja svijest nestaje.
Probudih se na velikom krevetu ,plave oći gledaju u mene ,strka doktora.Charls ih šalje iz sobe i pita me: Jesi li dobro?

ja odgovorim: Jesam kad vidim vaše oči..
Njegove oči koje su prije bile plahe i uplašene ,sada su dobile neki žar,uvidjeh da me iznimno voli
Podigao se sa kreveta ,zakoraćio te sjeo na obljižnji kauć.
potrćala sam prema njemu ,ruke su mu gorile ,lice mu je crveno ,iz oćiju mu nestaje sjaj ,doktora , doktora!!!

Doktori su utrćali položili ga na krevet,ostala sam sjediti u bezsvjesnom steanju.Sve je dobro prošlo ,ozdravio je nakon tjedan dana .Za mjesec dana smo se vjenćali.Ostala sam živjeti s njim u ljubavi i sreći .Nikada neću zaboraviti dan kada smo se upoznali jer to je bio poćetak moje sreće.



the end

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju...

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam.....

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam pojurila prema njemu.Gledao me je zaćuđeno .Tko si ti pitala sam ga.Ja sam Doktor ,odgovorio je .Kako plava kutija može letjeti pitala sam ga...

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam pojurila prema njemu.Gledao me je zaćuđeno .Tko si ti pitala sam ga.Ja sam Doktor ,odgovorio je .Kako plava kutija može letjeti pitala sam ga. Ta plava kutija je police box koji se zove Tardis,ja sam Doktor koji putuje kroz vrijeme-Odgovorio je....

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam pojurila prema njemu.Gledao me je zaćuđeno .Tko si ti pitala sam ga.Ja sam Doktor ,odgovorio je .Kako plava kutija može letjeti pitala sam ga. Ta plava kutija je police box koji se zove Tardis,ja sam Doktor koji putuje kroz vrijeme-Odgovorio je....Nema šanse , kako uopće možeš stati u tu kutiju .Uletjela sam unutra , stala sam zaćuđeno , kako je velika.Ovo je ćarobno ...

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam pojurila prema njemu.Gledao me je zaćuđeno .Tko si ti pitala sam ga.Ja sam Doktor ,odgovorio je .Kako plava kutija može letjeti pitala sam ga. Ta plava kutija je police box koji se zove Tardis,ja sam Doktor koji putuje kroz vrijeme-Odgovorio je....Nema šanse , kako uopće možeš stati u tu kutiju .Uletjela sam unutra , stala sam zaćuđeno , kako je velika.Ovo je ćarobno . Iznutra je veliko, Tardis je svemirski brod za putovanje kroz vrijeme-odgovorio je Doktor,zatim je pitao:da li želiš na jedno putovanje?

Nikad nisam ni sanjala da svijet moze biti tako caloban. Vidjeti ono sto drugi nisu nikada ni sanjali.No vratimo se na pocetak ove price.
Bila je zimska noc , vani je padao snijeg .Sjedila sam uz prozor trazeci nesto medju zvijezdama.Nesto preleti preko neba ,nestadose zvijezde koje sam gledala .Odjednom nesto plavo preleti preko moje kuce.Srce mi je pocelo jace kucati .Istrcala sam iz kuce brzinom svjetlosti.Plava kutija je letjela za cnom pojavom. Uzela sam bicikl , te krenula pratiti plavu kutiju. Pratila sam ju jako dugo i zatim ugledala kako iz nje izlazi jedan muškarac smeđe kose i smeđih očiju i zatim sam pojurila prema njemu.Gledao me je zaćuđeno .Tko si ti pitala sam ga.Ja sam Doktor ,odgovorio je .Kako plava kutija može letjeti pitala sam ga. Ta plava kutija je police box koji se zove Tardis,ja sam Doktor koji putuje kroz vrijeme-Odgovorio je....Nema šanse , kako uopće možeš stati u tu kutiju .Uletjela sam unutra , stala sam zaćuđeno , kako je velika.Ovo je ćarobno . Iznutra je veliko, Tardis je svemirski brod za putovanje kroz vrijeme-odgovorio je Doktor,zatim je pitao:da li želiš na jedno putovanje?
Misliš s tobom sada ? Ali imam obitelj kako ću im to objasniti ? Nebrini se vratit ćemo se u ovo isto vrijeme ako hoćeš ? Uletjela sam u tu kutiju brzinom svjetlosti , ali tada nisam znala što će me ćekati tamo u svemiru .